Preko šezdeset Kuča i njihovih prijatelja okupilo se juče na Preljubovici kako bi se naoružani osmijesima i pozitivnom energijom, ne mareći za godine i vrijeme, zaputili ka Maloj Rijeci i slavnom utočištu Kučkoj pećini. Preskačući sa kamena na kamen, savladavajući pravu planinarsku stazu nakon sat vremena borbe za dah sigli su do odredišta. A onda uz zvuke gusala u pećini su se čule pjesme u kojima je opjevana hrabrost i junaštvo u danima pohare. To je ovom svojevrsnom hodočašću dalo posebnu notu, za koju bi malo ko mogao pronaći pravu riječ. Nijesu to juče mogli ni Kuči, Bratonožići, Rovčani, gosti iz Nikšića, Prijepolja, Bara i drugih gradova...
Najzadovoljniji kako je sve proteklo bio je Pero Gošović, sekretar Fonda za razvoj Kuča „Marko Miljanov” koji je istakao da se pohod do Kučke pećine organizuje treći put povodom 243 godine od prve pohare Kuča i to u organizaciji NVU „Radonja Petrović”, a uz pomoć Fonda za razvoj Kuča.
- U hodočašće stazama spasa kojima su Rovčani prije gotovo dva i po vijeka izbavili Kuče od istrebljenja koju je pokušao učiniti zloglasni Mahmut-paša Bušatlija, sa svojom vojskom, i ove godine kao i prošlih bili su potomci Kuča iz Prijepolja, Bara, prijatelji iz Nikšića i drugih gradova. Bio je tu i književnik Budo Simonović pisac čuvene knjige o Kučkoj pećini. Pristup pećini je veoma težak i u ovim uslovima, a kamoli u nekadašnjem zbjegu. Ipak, sve smo lako savladali, energija i želja bile su jače od svega. Sat vremena je trajao pohod, onda smo se malo družili u pećini i opet krenuli nazad. Svi su zaista puni lijepih utisaka i to čini da organizatorima srca budu puna - priča Gošović.
Najstariji učesnik hodočašća je osamdesetogodišnji Mislisav Popović, a devetogodišnji Vuk Bulatović najmlađi.
Milisav Popović kaže da mu je ovo je treće hodočašće Kučkoj pećini spasiteljici Kuča.
-Ta, kako je sada nazvana Kučka pećina spasila je Kuče prije 243 godine zahvaljujući Rovčanima koji su iz nje preuzeli ranjene, umorne, majke sa djecom i preveli ih u Rovca. Nameće se pitanje šta je to što je pune 243 godine tu žalosnu istinu držalo zapretanu. Znalo se za pećinu ali tek potpuno razjasnilo kada se prije dvije ili tri godine pojavila knjiga Buda Simonovića, u kojoj je do detalja opisana golgota. Dakle, neumrli duh plemena Marka Miljanova čini mi se da liči na žar zapretan u pepelu, koji traje a kada se pepeo razgrne od toga žara nastane oganj, nastane plamen i na tom plamenu se griju pokoljenja daleka. Možete izračunati koje je to pokoljenje koje sada posle toliko godina slavi taj događaj. Nikakve nove civilizacije ne mogu ugasiti duh jednog plemena, naroda. Nekad izgleda smiješno, banalno kada kažu „ovo je 21. vijek”, ovo je naš vijek, mi ga živimo jednom i nikad više. Ovaj je događaj za nas bio golgota ali u isti mah i nadahnuće – kaže Popović.
Kuči, kaže Popović, ne zaboravljaju ni prvu ni drugu poharu.
-Ova druga prijeti da se ponovo oživi kroz neke reforme, spomenike - kaže Popović.
Za njega je jučerašnji pohod za pamćenje, organizacija za pohvalu.
Iako već decenijama Milan Lučić živi u Prijepolju, porijeklom je Kuč i kako navodi time se ponosi. Ne krije ni da mu nije bilo srećnijeg dana nego kad je čuo za prvi pohod do Kučke pećine na koji je došao bukvalno sa petnaestak članova porodice i prijatelja. Juče je iz Prijepolja bilo njih četvoro a za narednu godinu spremaju, kako kaže, autobus u najmanju ruku.
-Zaista je neopisiv osjećaj kada se vraćate svom plemenu, bude se izuzetna osjećanja samo kada se priča o njemu, a kamoli kada mu se vratite i na neki način ga osjetite, oživite kao što to radimo evo već treću godinu pohodom do Kučke pećine. Da nije na isti datum slava Đurđevdan ove godine, bilo bi nas znatno više. Prošle godine je tu bio moj otac Miloš kao najstariji hodočasnik, a kako je ove godine bio spriječen vjerujem da će se već sledeće godine iskupiti. S obzirom da ja već neko vrijeme istražujem porijeklo i slične stvari dolazak u Kuče mi budi posebno zadovoljstvo, pritom, moja supruga uvijek kada vidi sliku mog pokojnog deda Laze na spomeniku na groblju nedaleko od Prijepolja kaže vidi, isti Marko Miljanov i zaista liče. Ima tu nešto, zato sam i počeo istraživanja o plemenu... Ipak, najbitnije je da se mi okupljamo i družimo uvijek i kad god i gdjegod možemo i sigurno ćemo dolaziti ovamo dokle god smo na nogama i zdrave pameti, a vjerujem da ćemo takvi biti još dugo- poručio je Lučić.
Sa Kučima i prijateljima bili su guslari Miljan Živković i mlađani Sava Petrović.S. RADEVIĆ
Nema prepreka kad srce vodi
Pune pozitivnih utisaka bile su juče nakon pohoda Mila Nestorović i Radmila Lučić. Kako navode, pohod do Kučke pećine ih toliko oplemeni da će se truditi da više nikad ne preskoče nijedan.
- Utisci su zaista impresivni. Prošle godine sam probila led jer sam oduvijek imala želju da vidim odakle mi je suprug, da saznam nešto o njegovim korjenima o kojima se toliko priča, a i zaintirgirala me sama priča o pećini. Željela sam da to na neki način i osjetim, da čujem još nešto malo više i eto ove godine sam sa zadovoljstvom došla i drugi put. Nije to samo pohod, to je druženje, nova poznantstva i preko cijele godine jer dolazili su iz Kuča skoro kod nas u Prijepolje, mi se sad vratili ovdje, stalno se nešto dešava i to je suština. Nije bilo ni nesavladivih prepreka, iako je put dosta strm, a i iskustvo od prošle godine je učinilo svoje - poručila je Nestorović.